Pozorište

EMILIJA KORFIJA, VELIKA BALETSKA IGRAČKA I PEDAGOŠKA ZVEZDA: „Kada je duh snažan i telo ga prati“

Velika baletska zvezda, a danas i vrhunski pedagog Emilija Korfija rođena je u Atini, gde je počela da igra u Državnoj školi za ples.

Nastavila je potom školovanje na Državnoj mađarskoj baletskoj akademiji i odmah nakon što je diplomirala postala je ne samo deo Baleta Narodnog pozorišta Mađarske u Pečuju, već glavna igračica trupe. Sredinom devedesetih godina prošlog veka vraća se kući, gde je nastupala za Nacionalno pozorište Grčke, Nacionalnu operu Grčke… 

Paralelno s igračkom karijerom počela je da drži časove baleta i repertoara na Profesionalnom odeljenju Plesnog centra Isadora Dankan u Atini. U novom milenijumu fokus joj je na pedagoškom radu s profesionalcima, mada je 2000. osnovala Kompaniju za savremeni ples X-ART te i dalje pleše u savremenim projektima u Grčkoj i inostranstvu. 

U Novi Sad je došla na poziv direktorke Baleta SNP-a Aje Jung kako bi radila sa baletskim ansamblom našeg najstarijeg profesionalnog teatra?

– Prvi put sam bila u Novom Sadu 1993, dakle pre zaista mnogo godina – prisetila se Emilija Korfija u razgovoru za „Dnevnik”. – U to vreme sam studirala i igrala u Mađarskoj, pa smo moj suprug Aleksandar Neškov i ja često dolazili u Novi Sad. Dobro poznajem istoriju Baleta Srpskog narodnog pozorišta i njegov razvoj kroz godine. Veoma sam prijatno iznenađena današnjim ansamblom – mladim igračima iz čitavog sveta, punim energije, volje za radom i želje da pruže svoj maksimum. Čestitam vam na tome, jer ovo je zaista čudo koje se dogodilo za veoma kratko vreme. Danas svi u Atini budno pratimo dešavanja u novosadskom Baletu.

Na šta ste se najviše fokusirali u radu sa igračima SNP-a?

– Tokom boravka u Novom Sadu svakodnevno sam držala jutarnje časove za ceo ansambl. Na taj način sam pripremala igrače za probe i tehničke zahteve predstave Krcko Oraščić koja se ovih dana izvodi na novosadskoj sceni. Takođe sam prisustvovala probama solista i trudila se da im pomognem pre svega u tehničkom aspektu koreografije, zajedno sa repetitorima ansambla.

Koje su glavne vrednosti koje nastojite da prenesete igračima tokom ovakvih gostujućih angažmana?

– Svaki pedagog u ansambl donosi sopstveno iskustvo i znanje. Uvek se trudim da igračima pružim ono što im je u datom trenutku najpotrebnije, u skladu sa repertoarom. Često predlažem drugačiji način rada sa telom, kako bi se igrači osećali sigurnije i opuštenije. Kao gostujući pedagog, važno je osvežiti ansambl i doneti novu energiju. Upravo zato je izuzetno značajno ono što Aja Jung radi, pozivajući brojne goste kako bi održala visok nivo motivacije u ansamblu. Kada je duh snažan – telo ga prati.

Kako usklađujete klasičnu baletsku tradiciju sa savremenim tendencijama u radu sa ansamblom?

– U svom radu često koristim elemente savremenog scenskog izraza, jer verujem da oni doprinose razvoju klasične tehnike i telesne spremnosti igrača. Balet je danas, kao i njegova tehnika, neminovno pod uticajem savremenih umetničkih praksi. Ipak, tradicija je nešto što ću uvek poštovati, jer predstavlja naše nasleđe i ono što održava balet živim do danas. U toj tradiciji čuvaju se istorija i etika tog suptilnog sveta klasične umetničke igre.


Posebne veze sa Novim Sadom 

– Bila sam udata za srpskog baletskog igrača i pedagoga Aleksandra Neškova. Novosađanina. Aleksandar je, nažalost, preminuo pre pet godina u Atini. Njegova ćerka i ja uvek rado dolazimo u Novi Sad kako bismo održale bliske odnose sa njegovom porodicom. Njegov brat Jovan, sestra Vojislava i njihove porodice predstavljaju pravo blago, kako za mene, tako i za našu ćerku Irini. Zato je radost mog dolaska u Novi Sad uvek dvostruka – jer verujem da bi Aleksandar bio veoma srećan. Voleo je Novi Sad i bio ponosan na svoje srpsko poreklo, iako je 25 godina živeo u Grčkoj i bio prvak Baleta Nacionalne opere u Atini.


Šta vas je posebno impresioniralo kod igrača Baleta SNP-a tokom boravka u Novom Sadu?

– Posebno me je impresionirala raznolikost ansambla, naročito među mlađim igračima. Njihova posvećenost i radna energija su izuzetni. Smatram da je ansambl tehnički snažan i izrazito vitalan. Verujem da je pred njima veoma obećavajući razvoj i lepa budućnost.

Koliko međunarodne saradnje i gostujući angažmani doprinose razvoju mladih igrača i ansambla u celini?

– Međunarodna saradnja sa gostujućim koreografima i pedagozima različitih estetskih i radnih iskustava predstavlja jedan od ključnih faktora uspeha svakog ansambla. Igrači, naročito mlađi, ali ne isključivo oni, na taj način razvijaju svoj umetnički identitet i jačaju svoje tehničke i interpretativne kapacitete.

 

 

 

Miroslav Stajić